Milan Roganović, poznat kao Rogo, likvidiran je pre 28 godina na beogradskom Senjaku. Tokom devedesetih godina prošlog veka, bio je poznat kao kriminalac i narko-diler, član klana „Amerika“, koji je bio povezan sa Državnom bezbednošću. Njegovo ubistvo nikada nije zvanično rasvetljeno, što je i dalje predmet spekulacija.
Sada, hapšenje njegovog sina, Damjana Roganovića, u Holandiji, u okviru velike međunarodne akcije koja je rezultirala zaplenom 115 kilograma kokaina vrednog 11 miliona evra, ponovo je otvorilo temu o kriminalnoj prošlosti porodice Roganović. Damjan je uhapšen kao pripadnik „kavačkog klana“, za koji se smatra da ima bliske veze sa crnogorskom Agencijom za nacionalnu bezbednost. Osuđen je na 11 godina zatvora zbog šverca narkotika, što dodatno osvetljava sličnosti između oca i sina.
Roganović je ubijen 7. juna 1997. godine ispred kafića „Fan“ na Senjaku. Kada je izašao iz lokala i seo u svoj „mercedes“, napadači su otvorili vatru na njega, ispalivši na desetine metaka iz dva različita oružja. Policija i Hitna pomoć brzo su stigli na mesto događaja, ali je Rogo, teško ranjen, preminuo ubrzo nakon prijema u Urgentni centar.
Roganović je bio poznat kao osoba koja je učestvovala u brojnim mafijaškim likvidacijama. Njegova veština s oružjem i hladnokrvnost su ga učinili jednim od najopasnijih igrača u beogradskom podzemlju. U to vreme, vođa klana „Amerika“, Vojislav Raičević, bio je poznat po organizovanju i izvršavanju različitih likvidacija, uključujući ubistvo Radeta Ćaldovića, poznatog kao Ćenta.
Sukobi između klanova su se intenzivirali nakon Ćentinog ubistva, što je dovelo do dogovora između vrha policije i vođa podzemlja o likvidaciji Raičevića. Roganović i njegov partner Bojan Petrović, zajedno sa Ćentinim zetom, oteli su Raičevića, a prema izvorima, snimali su njegovo mučenje kako bi ga naterali da prizna ubistvo Ćente. Motiv za ovu osvetu bio je preuzimanje Raičevićevih poslova.
Nakon nestanka Raičevića, Beograd je postao poprište brutalnog mafijaškog rata, a njegovi prijatelji su krenuli u osvetu, pokušavajući da eliminiraju sve koji su bili umešani u njegovo ubistvo. Na spisku za odstrel našli su se Roganović, Petrović i mnogi drugi.
Jedan od ključnih svedoka ovog perioda, poznat pod pseudonimom „Srećko“, pružio je važne informacije policiji pre nego što je ubijen, što dodatno ukazuje na složenost i opasnost beogradskog podzemlja. Njegovo telo je pronađeno 2003. godine u Mađarskoj, što je dodatno potvrdilo brutalnost mafijaških obračuna.
Klan „Amerika“ je postao previše moćan, opisan kao vojska sastavljena od profesionalnih ubica, a njegov glavni cilj bio je istrebljenje drugih klanova koji su delovali u Beogradu. U svetlu ovih događaja, jasno je da su prošlost i sadašnjost porodice Roganović duboko povezane sa tamnom stranom društva.