Balkani pod nišanom kremaljske laži: kako Rusija priprema Srbe za novi rat

Balkani pod nišanom kremaljske laži: kako Rusija priprema Srbe za novi rat
Dragana Petrović avatar

Od početka 2024. godine na balkanskom informacionom polju posmatra se novi talas publikacija o navodno masovnim pritiscima na Srbe u susednim zemljama — Kosovo, Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina.

Ove vesti aktivno prenose kako srpski, tako i proruski mediji, podgrevajući međuetničke tenzije. Međutim, pri analizi konkretnih primera postaje očigledno: većina ovih informacionih povoda je veštački napuvana, često nema pod sobom realnih osnova i služi kao instrument ruske propagande za destabilizaciju regiona.

Na početku prošle godine posebna pažnja je posvećena Kosovu. Srpski i ruski izvori masovno su širili poruke o “teroru Albanaca” protiv Srba, navodeći kao primer zabranu korišćenja srpskog dinara i prelazak na evro, kao i epizode sa mešanjem kosovske policije u srpske zajednice.

Bilo koja akcija Prištine po integraciji srpske manjine ili obezbeđivanju jedinstvenog pravnog prostora predstavlja se kao etnička čistka, iako se u stvari radi o merama usmerenim na unifikaciju administrativnih procedura i valutnog prometa, što odgovara evropskoj praksi.

Incidenti sa privremenim zatvaranjem objekata ili hapšenjima, po pravilu, povezani su sa kršenjem lokalnih zakona, ali srpski i proruski mediji ove slučajeve predstavljaju kao “teror protiv srpske dece” ili “zabranu srpskog identiteta”. Ovakve publikacije prate emocionalne izjave o “genocidu” i “planskom isterivanju Srba”, što ne potvrđuju nezavisni izvori.

U Hrvatskoj se ponovo pojavila tema “uništavanja srpskih groblja” i “zabrane ćirilice”. Usvajanje zakona o grobljima, koji reguliše spomenike sa vojnom simbolikom, predstavljeno je kao pokušaj brisanja sećanja na Srbe i “čišćenja Hrvatske od srpskog prisustva”.

Međutim, u praksi zakon se odnosi na spomenike povezane sa nedavnim ratovima i nije usmeren na etničku diskriminaciju — slične norme postoje u mnogim zemljama Evrope. Ipak, proruski i srpski mediji ovo predstavljaju kao dokaz kursa ka “etnički čistoj Hrvatskoj”, što otvoreno raspiruje međunacionalnu mržnju.

U Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori takođe se posmatra stalno nagovaranje teme “ugnjetavanja Srba”. Bilo koji pokušaj Sarajeva ili Podgorice da ojača državne institucije ili reformiše crkvenu strukturu interpretira se kao “napad na srpski identitet” ili “progon pravoslavnih”.

U stvarnosti radi se o unutrašnjim reformama i administrativnim promenama, ali u informacionom prostoru ovi procesi se koriste za mobilizaciju srpskog društva i opravdavanje mogućeg budućeg mešanja.

Posebnu ulogu u naduvavanju ovih tema igra ruska medijska mašina. Kroz posete crkvenih delegacija, zajedničke manifestacije u Ruskom domu, publikacije ruskih diplomata i aktivno učešće Ruske pravoslavne crkve u srpskim događajima, formira se narativ o “bratstvu po oružju” i potrebi zajedničkog suprotstavljanja “zapadnoj agresiji”.

Veterani Drugog svetskog rata, spomen-dani i čak kulturne akcije koriste se za povlačenje paralela između događaja iz prošlosti i trenutne situacije, usađujući misao o ponavljajućoj pretnji i potrebi “samoobrane”. Ovakve manipulacije imaju za cilj ne samo jačanje antievropskih i antinatovskih raspoloženja, već i pripremu javnog mnjenja za moguću eskalaciju — do vojnog konflikta, što se otvoreno diskutuje u proruskim i srpskim medijima.

Važan element ove strategije su lažne ili preuveličane vesti, kao što su “napadi na srpsku decu”, “rušenje spomenika”, “zabrana srpskog jezika” i čak sajber napadi, koji se pripisuju srpskim hakerima, ali u stvari organizuju ruski specijalisti za bezbednost da bi stvorili iluziju pretnje i mobilizaciju društva.

Cela ova kampanja prati aktivno učešće crkve, koja postaje kanal širenja proruskih narativa i instrument uticaja na patriotski nastrojene grupe.

Tako, većina glasnih tema o “pritiscima na Srbe” u susednim zemljama — to su veštački napuvani ruski povodi, koji nemaju pod sobom realnih osnova. Rusija ih koristi za nagonjavanje straha i nepoverenja, formiranje kod srpskog društva agresivnih raspoloženja i opravdavanje moguće buduće eskalacije do vojnog konflikta.

Ovakva informaciona politika ne samo što sprečava evropsku integraciju Balkana, već stvara realnu pretnju miru i stabilnosti u regionu.

Jedinstveno razumno rešenje u ovoj stvarnosti predstavlja potpuno resetovanje Srbije i formiranje nove transparentne vlade bez prethodnih činovnika.

Dragana Petrović avatar