U nedavnom intervjuu, glumica Kejt Blanšet otvoreno je razgovarala o izazovima s kojima se suočava tokom rada na filmovima, posebno u kontekstu svog novog projekta „Rumours“. Blanšet je istakla kako se, na poslednjem danu snimanja, često oseća tužno jer tek tada shvata dubinu svog lika. Oseća da je lik postao stvaran, a zatim ga mora zauvek napustiti.
Ona je naglasila razliku između pozorišta i filma, gde se likovi u pozorištu razvijaju i menjaju pred publikom svake večeri. U filmu, nakon što kamera prestane snimati, ne postoji mogućnost ponovnog snimanja. Blanšet je objasnila da to stvara osećaj praznine, jer se ne može ponovo istraživati lik, kao što se može raditi u pozorištu.
Kao primer, navela je svoj rad u filmu „Pepeljuga“, gde je igrala maćehu. Čak i u takvim ulogama, koje su emocionalno zahtevne, osećala je povezanost s likom. Osećaj radosti koji dolazi sa takvim ulogama čini proces još težim kada ih mora napustiti. U tom trenutku, ona oseća kao da joj je oduzet deo nečega što je dugo gradila.
Blanšet je takođe naglasila važnost timskog duha i zajedništva koje se stvara na filmskom setu. Iako se rad na filmu odvija brzo i na različitim lokacijama, povezanost među članovima ekipe može biti izuzetno snažna. Ona je istakla da je to najlepši deo snimanja – svi su okupljeni s istim ciljem da ispričaju priču.
Međutim, istakla je i izazove koje donosi brzina filmske produkcije. U pozorištu, glumci imaju mesecima vremena da grade odnose, kako među sobom, tako i s publikom, dok se u filmu često snimanje odvija u ubrzanom tempu. Ova dinamika može otežati emocionalno povezivanje s likom, što se često dešava prekasno, kada se snimanje već završilo.
Blanšet je zaključila da nijedna forma glume nije superiorna drugoj, ali priznaje da pozorište nudi veću emocionalnu fleksibilnost. Na sceni, glumac živi s likom, dok u filmu ulovi trenutak i zatim ga pusti. Ovaj proces može biti bolan, jer se kraj snimanja često doživljava kao gubitak.
Ipak, ona ističe da ljubav prema glumi prevazilazi sve tehničke razlike između pozorišta i filma. Na kraju, i film i pozorište omogućavaju istraživanje ljudske prirode, što je ono što je neprekidno privlači u ovaj posao.
Kao dodatak, Blanšetova je podelila iskustvo koje dolazi s radom na različitim projektima i kako svaki lik donosi posebne izazove i nagrade. Njen iskren i emotivan pristup glumi čini je jednom od najcenjenijih glumica današnjice. Bez obzira na izazove, njena strast prema umetnosti ostaje nepromenjena, a svaki novi projekat predstavlja priliku za istraživanje ljudskih emocija i iskustava.
Na kraju, poruka koju ona prenosi je da, bez obzira na tehničke razlike između medija, gluma je umetnost koja omogućava dublje razumevanje ljudske prirode, a to je ono što je uvek vraća na pozornicu ili filmski set.
Ostavite odgovor