Na treću godišnjicu masakra u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, u Beogradu je juče održan emotivan program u parku Tašmajdan, mestu gde su mnogi od devetoro ubijene dece provodili srećne trenutke u svom detinjstvu. Obeležavanje je okupilo roditelje nastradale dece, prijatelje i brojne Beograđane, koji su došli da oda počast nevinim žrtvama.
Roditelji su započeli obeležavanje polaganjem cveća na mestu stradanja, ispred škole. Kako se dan odmicao, svi su se okupili u parku gde je upriličen program u čast nastradalih. Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se kada je Biljana Paunović, majka nastradale devojčice Adriane Dukić, izašla pred okupljene i pročitala pesmu koju je napisala za svoju ćerku. Pesma, nazvana „Oproštaj“, ispunila je prostor emotivnom tugom, dok je Biljana kroz suze delila svoje bolne osećaje.
U pesmi su se mogle čuti reči nade i ljubavi, uz poruku da će njena ćerka, sada postati anđeo. „Leti u beskraj, anđele moj lepi, danas je dobar vetar za tebe,“ recitovala je Biljana, dok su tonovi klavira ispunjavali park, donoseći utehu prisutnima. Njena molitva za ćerku bila je duboko emotivna, govoreći o ljubavi, snazi i sećanju koje će zauvek nositi u srcu.
Roditelji nastradale Adriane izrazili su svoje nezadovoljstvo prema školi, smatrajući da nisu prepoznali devijantno ponašanje dečaka koji je izvršio zločin. Naime, trinaestogodišnji učenik škole „Vladislav Ribnikar“ je 3. maja 2023. godine, u samo nekoliko minuta, ubio devetoro dece i njihovog čuvara, dok je još šestoro drugara i nastavnicu teško ranio. Nakon zločina, dečak je uhapšen i smešten u psihijatrijsku ustanovu.
Dane Dukić, otac nastradale devojčice, svedočio je na parnici za naknadu štete koju su podneli protiv škole i vlasti. On je ispričao kako su se njegova porodica i deca preselili iz Francuske u Srbiju tokom pandemije, nadajući se sigurnijem okruženju. „Nikada nisu imali problema u školi do tog dana,“ rekao je Dukić, govoreći o svojoj ćerki i njihovom posebnom odnosu.
Nakon svake rečenice, Dukić je zastajao, obrisavši suze, dok je govorio o sećanjima na svoju devojčicu. Njegova bolna priča o gubitku i tugovanju doprinela je atmosferi u parku, gde su se okupili mnogi kako bi izrazili solidarnost i podršku onima koji su izgubili voljene.
Ovaj događaj podseća na važnost zajedništva i empatije u teškim vremenima, a sećanje na nastradalu decu ostaje u srcima svih koji su ih poznavali.





Ostavite odgovor