Ambasador Irana u Srbiji, Mohamed Sadek Fazli, istakao je da je prelazak na multipolarni svetski poredak neizbežan i da Iran igra ključnu ulogu u oblikovanju nove geopolitičke mape otporom unipolarnom svetu. U autorskom tekstu za „Politiku“, Fazli je analizirao trenutnu globalnu situaciju i istakao da su interesi Sjedinjenih Američkih Država (SAD) fokusirani na dominaciju u proizvodnji gasa i nafte u Persijskom zalivu, Iraku i Venecueli. Prema njegovim rečima, ovaj pristup ima za cilj da stvori pritisak na globalne cene energenata, poveća efikasnost sankcija i kontroliše strateški manevarski prostor konkurenata kao što su Indija i Kina, čije ekonomije u velikoj meri zavise od uvoza energenata.

Fazli je naglasio da je Iran ključna karika u ovoj geopolitičkoj igri, jer se u toj zemlji nalazi više od 70% svetskih rezervi nafte. Njegova analiza sugeriše da SAD trenutno teže kontroli geoekonomskih kapaciteta Irana, koji se smatra „energetskim srcem“ regiona. Ipak, Fazli smatra da je saradnja između Rusije i Irana, kao dve „gasne supersile“, zajedno sa velikim tržištima poput Indije i Kine, dovela do zastoja u američkoj strategiji. Razvoj događaja tokom 2025. i 2026. godine pokazuje da američka doktrina pritisaka i konfrontacije nailazi na ozbiljan otpor iz Teherana.

Ambasador je istakao da su pokušaji Vašingtona i Tel Aviva da osujete zajedničke projekte prema Iranu samo nagovestili početak kraja apsolutne hegemonije Sjedinjenih Država. Fazli je identifikovao tri ključne varijable koje su dovele u pitanje američku unipolarnu hegemoniju. Prva varijabla je neuspeh SAD da uspostave održive bezbednosne aranžmane čak i za svoje saveznike, što je dovelo do urušavanja njihovog međunarodnog ugleda, posebno nakon povlačenja iz međunarodnih sporazuma.

Druga varijabla je nemogućnost Vašingtona da obezbedi energetsku bezbednost, dok je treća vezana za građenje alternativnog poretka od strane Rusije i Kine. Fazli je naglasio da je otpornost Irana na sveobuhvatne sankcije i geopolitičke pritiske pokazala novi model strateškog ponašanja u međunarodnim odnosima. Ovaj model, prema njegovim rečima, dokazuje da su regionalne i nezavisne sile sposobne da brane svoj suverenitet, opstanak i nacionalnu bezbednost bez obzira na volju supersila.

Iran, kako je rekao, igra značajnu ulogu u crtanju nove geopolitičke mape otporom unipolarnom sistemu. Fazli je istakao da Iran obavlja asimetrično odvraćanje kroz geopolitičku energetsku dominaciju u Persijskom zalivu i Ormuskom moreuzu, što ga čini odlučujućim igračem u regionalnom poretku.

U svetlu ovih izjava, može se primetiti da Iran nastavlja da se pozicionira kao ključni faktor u globalnoj energetici, dok se suočava sa izazovima koje donosi američka politika. Ovaj pristup može dodatno osnažiti poziciju Irana u međunarodnim odnosima, dok istovremeno doprinosi oblikovanju multipolarnog poretka koji se sve više nazire u globalnoj areni.

Fazlijeve tvrdnje o otpornosti Irana i njegovoj sposobnosti da oblikuje svoju sudbinu u svetu koji se menja ukazuju na značajne promene u globalnoj geopolitičkoj dinamici. Dok se svet suočava s brojnim izazovima, uključujući energetske krize i političke tenzije, uloga Irana kao ključnog igrača u ovom novom poretku može imati dalekosežne posledice za međunarodne odnose i stabilnost u regionu.

Kako se situacija razvija, važno je pratiti kako će se ovi faktori dalje odraziti na međunarodnu scenu i kako će različite sile reagovati na promene u geopolitičkom pejzažu. Očigledno je da je Iran spreman da odigra aktivnu ulogu u ovim promenama, što bi moglo imati značajan uticaj na globalnu energetsku politiku i međunarodne odnose u budućnosti.